dobro?
Riječi dobro i zlo ovdje upotrebljavamo u ograničenom smislu norme ponašanja individue u nekoj zajednici. Ljudske zajednice od svojih članova zahtijevaju izvjesne načine ponašanja. Na čemu se temelje norme?
Sa istraživačima ponašanja mi govorimo o ponašanju kod životinja koje je analogno moralnom ponašanju, pa to ponašanje najprije i razmatramo. Ovdje se mogu primijeniti ranija razmišljanja [o zdravlju], samo što sada sistem pravila više nije pojedinačni organizam nego životinjska grupa. ''Socialno zdrava'' jeste ona individua čija norma ponašanja doprinosi održanju zajednice. Tačnije: čija norma ponašanja jest parcialna norma zdrave norme ponašanja cijele grupe. Tačno po ovom principu je konstruirana platonovska država. Vodeća socialna vrlina, pravednost, sastoji se u tome da svako ''čini svoje''. Činiti svoje, kod Platona, naravno, primarno ne znači, kao u njegovim blago ironičnim primjerima, da se svako specializira i da dobar obućar samo pravi cipele, nego da svaki član djeluje primjereno svojoj ideji – a idea je upravo zdrava norma. (...)
Definicija Dobra kao blagostanja zajednice karakterizira moral samoodržanja grupe. ...Tada prirodno postoji i socialna bolest, dakle, uređeno socialno pogrešno ponašanje. Socialna bolest je neobuzdani egoizam pojedine individue u različitim vidovima. Ali i neobuzdani egoizam neke grupe može značiti socialnu bolest u odnosu na održanje vrste.
(C. F. von Weizsäcker, Jedinstvo prirode)
ulomak premješten na novo izdanje bloga: dobro i samopoštovanje? (ulomak iz Ernst Tugendhat, Predavanja o etici)
|